Moji snovi su mjehurići žurni
obijesni, ludi i burni,
na oku smirenog mora,
što žongleru glavnom
odaju tajnu,
da neko bez obznane
boravi tu na dnu.
Moji snovi su zmajevi bez daha
od krep-papira i straha,
koji svojom vjerom
uspjevaju oku na tren,
da zaklone sunce
i ugase dan.
Oni su vanvremenski haos,
pri čijom se zagonetkom
još uvijek češkam,
opijen mirisom prve kafe.
Kuc, kuc, kuc, kuuc…
Uvertira za spavača.
Ja sam kameni spavač
i jedino su mi sni lepršavi,
hrtovi brzi i mršavi
i drže me kao pontoni
da ne potonem,
s’ krajem priče.
Ja sam gospodar snova
buntovnih i od novog kova,
upredenih iskrama
u pletenicu bez potiljka,
a moje je carstvo
iznad zadnje misli.