Kad se suton spusti
u predgrađe moje misli,
a obzorje zakrvari
rđavom savješću…
Kad zloslutni ćuk
prene vjekovnog spavača…
Kad Saraceni otmu
i posljednju djevicu
naših vjerovanja…
Kad se vojske mjesečeve mjene
pretvore u suncokrete,
a jauk kuršuma
u Panov poj…
Kad sterilni vonj zgarišta
zamiriše nadom
i prognani
pronađu izgubljeni raj…
Kad se usamljenost
počne mjerit’ milionima
i neopaženo nestane
iz riječnika i leksikona…
Kad u hladu vinograda
hodočasnik pomirenje sretne…
Na počinak ću krenuti
i ja.