Utjeha

Tražim utjehu na pločniku
upljuvanom iznenadnim
avgustovskim pljuskom.
Tražim je u žmirkavoj sjeni
bagrema što rube desnu stranu
Avenije Foch.
Ili, možda, lijevu…
Slutnja jeseni visi u zraku,
žudeći da na našu prozaičnu priču
stavi neopozivu tačku.
Odbačeni san je utisnuo tragove
na cvrčećem asfaltu,
zamičući nezapaženo pravcem
zaborava.
Naprečac smo se odrekli nas
i postali ja i ona.
Čudno,
u ratovima doslijedno stradaju
samo mostovi.
Sa jedne obale
druga se teško seže…