Jesen je i moje je srce pomalo uvelo, povedeno masovnom psihologijom požutjelog lišća i ti si produžetak mojih ruku i mog srca, pri ovoj šetnji po tlu bronzane farbe. Sakrio sam moje misli ispod kišobrana i pozivam se na njegovu neophodnost zaštite od jenjavajuće kiše i posljednjih kapi kapitulirajućeg neba.
Čini mi se da se nalazimo ispod staklenog zvona, pošto tu vladaju potpuni mir i tišina u jednom neoubičajenom intenzitetu, ali kako je zvono providno, nisam siguran da li si i ti pod njim ili si pod tvojim vlastitim, protiv čijeg stvaranja sam prije mnogo vremena dizao glas. U meni vlada jesen i grudi su mi pune nesvarenih sjećanja, a korak nešto teži no jučer.
Aleksandar Obradović, pisac i slikar, rođen je 12. januara 1956. godine u Sarajevu. Nakon studija novinarstva i filozofiju radio je kao urednik na Radio-Televiziji Sarajevo. Uz novinarski posao, nastavio je post-diplomske studije, magistrirao na odjelenju za Estetiku Filozofskog fakulteta u Beogradu i ujedno objavio brojne kratke priče, eseje i pjesme.